Bugenvila

19 Feb Bugenvila

Posted at 18:49h in bugenvila by admin

Bugenvila je jedna od vrlo rijetkih biljaka koja nema nikakvih bolesti i nametnika na sebi.

Bugenvila je biljka porijeklom iz tropskih predjela južne Amerike (Brazil, Peru, Argentina). BUGENVILA (lat. bouganvillea) je njeno ime na hrvatskom jeziku, ali i vrlo slično u svijetu. U Španjolskoj je buganbilla, buganvilia u Meksiku i Filipinima, zatim vera nera, santa rita, andor papelillo, trinitaria, flor de papel, buganvil, camelina. Pojedine vrste bugenvila imaju po nekoliko različitih imena tako da se i sam puno puta nađem u situaciji da ne znam o kojoj vrsti se radi (ovisi o području gdje se uzgaja, kontinentu i sl.), a to se događa svim kolekcionarima u svijetu, pogotovo poslijednjih godina kada se pojavljuje puno novih, hibridnih vrsta, križanaca i mutanata. Veličina im varira od malih, patuljastih, maksimalne veličine do 1m, srednje do nekoliko metara do maksimalno 15m visine, moguće i više kada se probijaju kroz prašumsko drveće da bi došle do sunca bez kojega ne mogu. Postoje u svim mogućim bojama osim plave i crne. Poslijednjh godina osobito su popularne i tražene šarenolisne vrste koje također dolaze u svim mogućim nijansama boja cvijeta i čine te vrste vrlo interesantnim u takvoj kombinaciji.

svjetlo

Bugenvila je biljka koja ne voli sjenovito mjesto, tada raste nepravilno i izdužuje se. Na takvom mjestu cvijet joj je rijedak i blijed. Obožava sunčanu stranu bez hladnog vjetra (bure) i „kupanje“ u suncu. Ukoliko je držite u loncu uvijek nastojte da, ukoliko je moguće, lonac sa žilnim sistemom bude u sjeni, a biljka izložena suncu.

sadnja

Najbolje vrijeme za sadnju u vrt je od ožujka pa na dalje. Korijenje ne diramo, sadimo u pripremljenu rupu u zemlji, tako da biljka bude 10-20 cm dublje u zemlji od razine koja je bila u PVC kesici, kontejneru ili loncu (tegla). Tako duboku sadnju preporučujem zbog sušnog područja (Dalmacija i otoci, korjenje je dublje u zemlji) i vremenskih uvjeta (mogućeg smrzavanje nadzemnog dijela i ako dva do tri centimetra zemlje bude smrzlo (koliko obično biva u Dalmaciji), ostaje duboki korjen koji ima vrlo jaku izbojnu moć).

presađivanje

Uvijek, u svako doba, iz manjeg lonca u veći, bez obzira na vegetaciju i cvatnju. Žile ne diramo. Lonac veći za 3-4 broja.

Ako su veliki lonci i više s njima nije jednostavno vladati, prebacivati u još veće, presađujete ih u iste, u njihovom periodu mirovanja (zimi) ili neposredno pred početak vegetacije.

1/3 korjenove bale odrežete i ne rastresajući vratite u isti lonac u koji ste na dno stavili novu zemlju. Nakon toga dodajete ostatak zemlje i 2-3 godine možete biti mirni po pitanju novog presađivanja.

Pošto biljka miruje, na hladnom je mjestu a rezali ste joj žilni sistem, ni u kom slučaju pretjerivati s velikim zalijevanjem.

drenaža

Drenaža je obavezna, a moja preporuka je da stavite na dno lonca 2-5 cm stiropora jer ne upija vodu i izuzetan je izolator topline (osobito za lonce koji stoje na hladnom podu, betonu…), a nema nikakvu težinu. Vrijedi za sve biljke i cvijeće. Uz to, možete upotrijebiti i krhotine opeke, šljunak i ostalo, ali stiropor je uvijek najbolji izbor.

cvatnja

Cvijet bugenvile je neugledan i izgleda poput tube koja je zelenkasto-žućkasto-bijele boje. Uvijek su tri skupa, a njih okružuju tri obojena listića koji su kao njihovi zaštitnici. Postoje u svim mogućim bojama, osim plave i crne. Zovu se brakteje i po njihovim bojama kažemo da je bugenvila određene boje. Cvatnju pospješujemo dohranjivanjem u zemlju, u periodu vegetacije otprilike jednom tjedno, folijarnom prehranom ili jačim rezanjem nakon cvatnje. Prilikom prehrane nastojimo da što manje dajemo dušik jer su same od sebe vrlo izdašne jačinom rasta, a s njim ćemo to još više pospješiti i time smanjiti cvatnju. Još jedna caka za pospješivanje grananja i cvatnje: okomite, uspravne grane koje divljaju u visinu, polegnite u horizontalu i malo više savijte prema dolje, oprezno da vam ne pukne. Na taj način potaknuti ćete rast svakog pupoljka, aktivirati cvatnju i zaustaviti rast vrha.

rezanje

Vršimo kod sorte glabra, vrlo jako, ostavljamo samo najjače grane (većinom vodilice, kao kod loze na odrini), što uvjetuje snažnu cvatnju.

Kod sorti spectabilis režemo upola manje nego kod glabre. U našim uvjetima to radimo nakon prestanka opasnosti od smrzavanja, a to je kraj veljače, početak ožujka.

Sorte peruviana i buciana ne režemo kao glabre i spectabilis na proljeće, zakidamo ih u toku vegetacije, rasta (uglavnom ljeti), sve što nam ne odgovara ili raste kako ne treba ili puno divlja sa rastom u zrak. Tada takve grane zakidamo (pinciramo) da bi podstakli što veću granatost. Nakon 10- 15 ak cm rasta ponovno ih pinciramo kako bi dobili gušću krošnju, ali ne puno pretjerivati s kidanjem. Kada peruviane i buciane imaju tako puno vrhova u krošnji, osigurana joj je vrlo bogata cvatnja. Na takav način vrlo jednostavno možemo oformiti i mala stabalca ili kuglaste forme bugenvile u kontejnerima i loncima.

Još jedna vrlo bitna stavka, osobito za Vas koji će te je uzgajati u loncima je da obavezno i uvijek odrežete bodlje koje se pojavljuju prilikom rasta. U takvim uvjetima one nemaju funkciju pa nisu ni potrebne, a sebi otklanjate mogućnost da se ogrebete kada ste uz nju. Njihova funkcija u prirodi je pridržavanje za grane prašumskih stabala da bi se izvukli na sunčanu poziciju na velikim visinama.

prehrana

Cvatnju pospješujemo dohranom umjetnim gnojivima koji u sebi sadrže veći postotak kalija, fosfora i ostalih mikroelemenata. Rast pospješujemo dohranom gnojivima koji sadrže veći postotak dušika, uz fosfor, kalij, magnezij i ostale mikroelemente. Dodavanjem željeza dva do tri puta u toku vegetacije (sekvestrena) dobivamo tamnoću lista na bugenvili i jako lijepi izgled.

Moja preporuka je da bugenvilu treba prehranjivati samo za pospješivanje cvatnje, nema potrebe za dušikom, dovoljno je onoliko koliko ga ima u tlu.

Za bugenvile koje su zasađene u zemlji je najbolje ako se može staviti organskog, stajskog gnojiva, ali nije uvjet. Starije bugenvile zasađene u zemlji vrlo su nezahtjevne biljke, daju svoj maksimum uz gotovo nikakvu pažnju. To su u našim uvjetima (u priobalju) formosa, madona i sanderiana, bez premca.

zemlja

Bugenvila nije ljubitelj kiselog tla, najviše joj odgovara neutralno, vapnenasto, alkalno tlo do lagano kiselkasto tlo. Za puno bolji rast, kompaktniji izgled biljke i više cvatnje, preporučujemo saditi u supstrat u kojem dominira obična vrtna zemlja.

Drenaža i mogućnost oticanja viška vode u takvom slučaju je vrlo bitna za bugenvilu.

čuvanje

Za bugenvile koje su zasađene u zemlji i koje želimo zaštititi od hladnoće u našim uvjetima polovicom prosinca preporučujem zamotavanje otprilike do Vaše visine u gušću PVC šupljikavu mrežu (za agrume) u 5-6 slojeva, stegnuti. Zagrnuti sa zemljom kao krompire, čak i s nečim to pokriti radi eliminiranja vlage oko korjenova vrata (stiroporom pokriti i poviše najlonom tako da otprilike 1m uokolo tlo bude u potpunosti suho). Suha i topla zemlja je garancija preživljavanja i hladnije zime. Zamotavanje preporučujem do 7.-8 godine. Kontejneriranu sadnicu (u loncu) jednostavno premještamo u prostoriju sa 5-10° C, polusuhe sa vrlo malo vlažnosti zemlje (oko 30%), što će osigurati jaku cvatnju na proljeće. Ne preporučuju se hladni i mračni podrumi za prezimljavanje. Na hladnim mjestima gdje je temperatura oko 5 stupnjeva, poželjno je da biljka ima bilo kakvu svjetlost. Ako želimo i u zimskom periodu imati rascvjetanu bugenvilu, stavljamo je u toplu prostoriju sa suncem da nam uveseljava tmurne zimske dane. U oba slučaja dolazi do vrlo jakog odbacivanja lišća i cvijeta, što vas ne treba zabrinjavati jer se vrlo brzo obnovi. Da bi spriječili jako odbacivanje lišća i cvijeta prilikom unošenja u toplinu doma, kako bi nastavila rasti i cvasti, potrebno je premjestiti kada je temperatura između 10 i 15 stupnjeva, a ne čekati da temperatura padne vrlo nisko. Dohrana sa magnezijom još više će spriječiti odbacivanje lišća i cvijeta sa biljke.

Razmnožavanje reznicama i sjemenom

Razmnožavanje bugenvile vršimo s reznicama jer u našim uvjetima uglavnom ne ostavlja sjeme. Ožiljavanje vršimo na toplom stolu, na način kao i kod većine drugih drvenastih biljaka. Postotak ožiljavanja je kako kada, od 30% do 60 % pa Vam preporučam da to prepustite nama i nabavite gotovu sadnicu. Način ožiljavanja pod kesicu ćete naći u štivima koja sam pisao za časopise u PDF formatu (press clipping) i na mojim video uradcima koje možete naći na YouTube-u. Također, mogu se razmnožavati i margotiranjem, zračnim ožiljavanjem, ali ako nemate dovoljno strpljenja, radije nabavite gotovu sadnicu.

Sjemenom se može razmnožavati, ali u našem podneblju je to vrlo rijetko. Ako ipak slučajno dobijemo sjeme, biljka koja će eventualno izrasti iz tog sjemena je nova jedinka koja nosi gene roditelja ali neće biti potpuno identična njima. To je nova biljka, sijanac, koja u budućnosti može biti vrlo lijepa, novi predstavnik te vrste. Od sjemena do cvatuće biljke u našim uvjetima potrebno je 2-3 godine.

kalemljenje

Također ukoliko želite možete je kalemiti, pa i nekoliko vrsta na jednu biljku. Naše multi-bugenvile na sebi imaju od 2 do 20 različitih nijansi boja. Kaleme se kao i sve vrste biljaka.

zalijevanje

U ljetnom periodu (period rasta i cvatnje), obilato, kako u zemlji tako i u loncu. Zimi vrlo malo ili nikako (u zemlji), a lonac, kada je faza mirovanja držati do 80% suhoga. Ponavljamo, obavezno dobru drenažu da korijenov sistem ne pliva u vodi, da višak vode može normalno otjecati.